ŠTO SE DOGODILO S NAŠIM TURIZMOM? Ide li Split u pravom smjeru i što nam je za činiti...

Ogromna inflacija, hrpe turista na ulicama, peticije građana, rekordne zarade, gužve na uvijek istim prometnicama...slika je splitskog turizma 2022. godine.

Većina nabrojanih problema s turizmom postojala je i ranije (osim inflacije), no dojma smo kako je ova godina dodatno intenzivirala sve probleme s kojim se suočava splitski i hrvatski turizam u cjelini, ali i otkrila na koji se potpuno pogrešni način govori o turizmu u medijima i dijelu javnosti.

Domaći turizam se u posljednje dvije pandemijske i turbulentne godine pokazao kao poprilično i čudnovato otporna biljka na sve globalne probleme. Godinama se spekuliralo i upozoravalo kako bi turizam, a s tim i ostatak povezanog hrvatskog gospodarstva mogao lako krahirati u slučaju bilo kakve krize ili terorističkog napada, no čini se ipak kako su te tvrdnje bile dobrim dijelom promašene.

Naš model turizma s velikim brojem dolazaka automobilom u Hrvatsku te još većim brojem privatnih apartmana je preživio i puno veću krizu nego koju smo očekivali. Dobar dio zemaljske kugle je bio zaključan posljednje dvije godine, a krajem veljače ove godine je krenuo i razorni rat na rubu Europe, pa se hrvatski turizam u poprilično kratkom roku vratio rekordnim brojkama. 

No, ipak čini se kako dobar dio javnosti, a ponajviše dio lokalnih splitskih medija gleda s drugim očima na hrvatski turizam. Tako su se ove godine doslovno svaki dan  u pojedinim medijima objavljivali senzacionalistički i pomalo 'hejterski' napisi protiv turista koji se ponašaju slobodnije nego inače. Slični problemi s dijelom mladih turista su postojali i ranijih godina, no dojma smo kako se ni približno nije pisalo. 

Bilo je jasno kako će povećan broj mladih turista, elektronski festivali, jeftine avionske linije dovesti do toga da se Split pretvori u istočnoeuropsku verziju Ibize, no problem je i u tome što gradske i državne vlasti, te pojedine institucije poput MUP-a ignoriraju što se događa, a sav se bijes javnosti preko medija pokušava kanalizirati na sve turiste.

Velika većina turista u Hrvatskoj, a i u Splitu poštuje zakone i ponaša se poprilično uredno, a za onaj manji dio koji radi probleme isključivo bi trebale biti nadležni komunalni redari i policija, a nitko doslovno od medija ne proziva upravo nadležne za reakciju, nego se problem adresira na turizam kao gospodarski sektor ili na strance koji su došli ostaviti novac na našoj obali.

Jasno je da se Split, a i cijela Hrvatska još moraju jasnije isprofilirati kao turistička destinacija cjelogodišnjeg i kvalitetnijeg turizma, no sve dok to ne naprave naivno je očekivati kako će izbjeći ovakav tip turizma koji dijelom ide i na štetu lokalnog stanovništva i kvalitete života. 

Drugi veliki problem je u prevelikoj ovisnosti hrvatskog gospodarstva o turizmu i te kritike definitivno stoje, no problem je opet u državnoj politici koja nema isti porezni tretman prema iznajmljivačima i vlasnicima nekretnina u odnosu na porezno opterećenje rada svih zaposlenika u gospodarstvu. Jasno je kako će se građani baviti prvenstveno onim poslovima koji su isplativiji na kraći ili srednji rok, no na državi je kako pokuša smanjiti porezno opterećenje i druge regulacije za ostale gospodarske sektore kako bi i oni bili isplativiji za investiranje. 

Isto tako treba naglasiti i kako zarada od turizma dobrom dijelu građana predstavlja dodatnih prihod i 'pokrpa' im osobne financije, što je posebno važno gledajući u obzir jako niske prosječne plaće u privatnom sektoru u Dalmaciji, a i imajući posebno u obzir da nam dolazi 'pred vrata' i potencijalno teška jesen u gospodarskom smislu.

Na kraju se može zaključiti kako samo izbalansirana politika koja će u obzir uzimati i interese turista, lokalnog stanovništva, iznajmljivača i ostalih moći riješiti nagomilane probleme, od kojih se neki tek očekuju u budućnosti. 

TROŠENJE JAVNOG NOVCA Agencija u Dubrovniku postoji samo zbog jednog projekta

Saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja na svojoj je Facebook stranici postavio pitanje o najavljenoj racionalizaciji agencija te je naveo primjer koji dokazuje kako još postoje bespotrebne agencije na lokalnim razinama, piše Crna Knjiga.

Nikola Grmoja na svom Facebooku je napisao:

"TAJNOVITA AGENCIJA U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI
Misteriozna Agencija za gospodarenje otpadom Dubrovačko neretvanske županije postoji čak 11 godina, ima tri zaposlenika, ured u Gradskoj upravi u Dubrovniku i u Slanom, ali gotovo nitko za nju ne zna. Ni javnost ni novinari. Naime, ta agencija nema ni konkretan posao ni zadatke kojima bi se bavila.
Župan Dobroslavić strpljivo pojašnjava kako je posao ove agencije osnivanje županijskog Centra za gospodarenje otpadom, koji još uvijek eto nije zaživio, pa se pitam što radi ta agencija osnovana 2007.? Šef agencije Josip Bačić objašnjava pak kako je tek u tijeku prikupljanje projektne dokumentacije za taj centar, koji bi trebao riješiti zbrinjavanje otpada u županiji. Župan zaključuje kako ni nakon više od desetljeća postojanja agencije nije čudno što svoju misiju nije ispunila, jer je imala, kaže on, drugih zadataka i skroman broj od tri zaposlenika. A oni su, treba li uopće napomenuti, svi nedostupni na svom radnom mjestu.
Racionalizacija koja se najavljuje očito će ostati samo na najavama. Baš kao i do sada."

Projekte gradnje Centara za gospodarenje otpadom na lokalnim razinama uglavnom vode gradski ili županijski upravni odjeli, a ne agencije, pa je zbog toga čudno osnivanje trgovačkog društva koje se bavi samo jednim županijskim projektom. Dubrovačko-neretvanska županija ima svoj Upravni odjel za zaštitu okoliša i prirode, u kojem je radio i bivši direktor agencije Ivo Margeta. U opisu posla upravnog odjela je i gospodarenje otpadom, što je u opisu poslova i navedene agencije.

Agencija za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije d.o.o navodi kako zapošljava tri djelatnika te kako se bavi poslovima sanacije odlagališta, zbrinjavanja otpada i pripremnih radova županijskog centra za gospodarenje otpadom.

Crna Knjiga je provjerila podatke i u sudskom registru. U registru je navedeno kako je agencija osnovana 08.02.2007. godine. Trenutni direktor je Josip Bačić, za kojeg u registru piše kako je još član uprave tvrtke BMD d.o.o za trgovinu, usluge i ugostiteljstvo.

Financijski izvještaji agencije su poprilično škrti, pa tako nije poznato od čega se sastoji nematerijalna imovina u vrijednosti 4.220.226,00 kuna. Prihodi tvrtke iznosili su 2017. godine 956.073,00 kuna, a rashodi su iznosili 912.373,00 kuna. Nema puno podataka ni o strukturi prihoda, ali je navedeno ranijih godina kako gotovo svi prihodi dolaze iz županijskog proračuna.

Struktura rashoda je zato znatno zanimljivija. Tako je za plaće u prošloj godini potrošeno 691,902,70 kuna, a na materijalne usluge je potrošeno 166.748,80 kuna. Kao i kod niza drugih agencija, komora, inkubatora i slično svrha postojanja je očito samo u tome da se isplaćuju plaće zaposlenicima, s obzirom na strukturu rashoda.

Gospodarenjem otpada u najjužnijoj hrvatskoj županiji bavila se i Državna revizija 2014. godine. Revizija je tada zaključila kako sustav gospodarenja otpadom nije učinkovit, a spomenula je i Agenciju za gospodarenje otpadom.

Revizija je prije četiri godine o agenciji u svom izvješću napisala: "Dubrovačko-neretvanska županija je u veljači 2007. osnovala trgovačko društvo za gospodarenje otpadom, koje će voditi poslove na izgradnji centra za gospodarenje otpadom i upravljati sustavom gospodarenja otpadom, te organizirati i koordinirati dovoz otpada od pretovarnih stanica do centra za gospodarenje otpadom. Trgovačko društvo posluje pod nazivom Agencija za gospodarenje otpadom d.o.o. sa sjedištem u Dubrovniku. Društvo je u cijelosti u vlasništvu Dubrovačko-neretvanske županije, a koncem 2013. ima jednog zaposlenika. Poslovanje Društva je financirano sredstvima županijskog proračuna. Ostvareni ukupni prihodi za 2012. iznose 330.325,00 kn, a ukupni rashodi 326.731,00 kn te dobit prije oporezivanja 3.594,00 kn."

Zanimljivo je kako je u samo pet godina porastao broj zaposlenika agencija s jednog zaposlenika na tri zaposlenika, a prihodi i rashodi su se povećali za oko 600 tisuća kuna. Većina tog iznosa ide na plaće zaposlenika.

DZS objavio: Splitske i dubrovačke zračne i morske luke najprometnije u mjesecu lipnju

Kroz hrvatske zračne luke u lipnju je prošlo ukupno 1,4 milijuna putnika ili 11,9 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, a dvoznamenkasti rast njihova broja ostvaren je i u prvih šest ovogodišnjih mjeseci, objavio je Državni zavod za statistiku.

Najveći promet putnika ostvarila je Zračna luka Split, koja je time zabilježila porast broja putnika od 17,6 posto u odnosu na lipanj prošle godine. Na drugom mjestu je dubrovačka zračna luka s 362.687 putnika ili 7,6 posto više.

Zagrebačka luka je na trećem mjestu, a iza nje su pulski aerodrom i zadarska zračna luka koja je u plusu 3,5 posto sa 84.460 putnika.

Zanimljiva je i struktura stranih putnika. Tako je najviše bilo Britanaca, pa Nijemaca, a ne trećem mjestu su Francuzi.

U prvih šest mjeseci ove godine kroz zračne luke prošlo 3,872 milijuna putnika, odnosno 13,5 posto više nego lani.

Objavljeni podaci i za morske luke

DZS je objavio i podatke o hrvatskim morskim lukama. Tako je u morskim lukama u drugom tromjesečju ove godine ukupno prispjelo 96.177 brodova ili 5,9 posto više nego lani. Oni su prevezli ukupno 8,95 milijuna putnika, ili 7 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine. To je ujedno i najbolji rezultat u posljednjih pet godina.

Najviše putnika, 1,33 milijuna, prošlo je kroz luku Split. Luka Split je tako zabilježila porast od 11,5 posto. Slijedi dubrovačka luka koja je sa 724.228  putnika na brodovima u plusu od 4,1 posto u odnosu na drugo tromjesečje 2017. Na trećem je mjestu zadarska luka sa 611.635 putnika, rast 2,4 posto.

Tereta je u morskim lukama u drugom tromjesečju bilo ukupno 5,7 milijuna tona ili 10,7 posto više nego u istim mjesecima prošle godine, a oko 73 posto ukupnog prometa tereta ostvareno je u lukama Omišalj, Bakar i Ploče.

Na Makarskom primorju popunjeni turistički kapaciteti, odmara se više od 75 tisuća gostiju

Vrhunac je turističke sezone na hrvatskoj obali, a među najpopularnijim odredištima je i Makarska.

Na Jadranskoj magistrali vozi se u dugim kolonama, s povremenim zastojima. Na prilazu Makarskoj velike su gužve, pogotovo na državnoj cesti D 512 Makarska- Vrgorac i na prometnici D-535 Baško Polje- tunel Sveti Ilija do autoceste kod Zagvozda.

Na trajektnoj liniji Drvenik – Sućuraj od subote ujutro neprekidno plove dva trajekta, čekanje na ukrcaj u Drveniku od oko sat i pol vremena, a na Hvaru za ukrcaj prema kopnu čeka se oko četiri sata, piše Poslovni.hr.

U ljetovalištima na Makarskom primorju, prema podacima turističkih ureda, do početka vikenda odmaralo se oko 75.000 domaćih i stranih gostiju, a nakon vikenda očekuje sa da isti broj gostiju nastavi s ljetnim odmorom.

Kapaciteti su uglavnom popunjeni u hotelskim kućama od Brela do općine Gradac. Hotelijeri preporučuju prethodnu rezervaciju smještaja, a slično je i kućama za odmor, dok u apartmanima i sobama ima još nešto slobodnih mjesta.

Turistički podaci HTZ-a pokazali: Dalmaciji fali hotela i kampova, ali rast je veći od ostatka Hrvatske...

HTZ je nedavno objavio kako je broj turista u prvih sedam mjeseci ove godine u Hrvatskoj porastao.

Ostvareno je 11,1 milijuna dolazaka turista, što je 6 posto više nego lani te 56,3 milijuna noćenja, također šest posto više.

Tijekom sedam mjeseci najviše noćenja ostvareno je u Istri, 15,6 milijuna, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 10,5 milijuna noćenja te na Kvarneru, 10 milijuna. Slijede Zadarska županija, sa 7,5 milijuna noćenja i Dubrovačko-neretvanska županija sa 4,7 milijuna noćenja. U Šibensko-kninskoj županiji je ostvareno 3,7 milijuna, u Ličko-senjskoj 1,7 milijuna, dok je u Zagrebu ostvareno 1,4 milijuna noćenja.

Sve županije bilježe rast broja ukupnih turističkih noćenja, pri čemu najveći rast bilježi Grad Zagreb (11,19 %), a potom slijede Zadarska županija (8,45 %), kontinentalna Hrvatska (7,40 %), Splitsko-dalmatinska (6,86 % ), zatim Ličko-senjska (5,29 %), Istarska (5,26 %) i Dubrovačko-neretvanska županija (5,14 %).

Po segmentu smještaja, najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (19,6 milijuna). U hotelima je ostvareno 14 milijuna noćenja, a u kampovima 10,4 milijuna.

Top destinacije u prvih sedam mjeseci po kriteriju ostvarenih noćenja su Dubrovnik i Rovinj.

Dalmaciji fali hotela i kampova

Statistika je inače često nepouzdana, ali nam daje određen temelj za analizu. Po statistici Istra i Kvarner imaju skoro pa jednak broj noćenja zajedno sa sve četiri dalmatinske županije. Četiri dalmatinske županije tako imaju zajedno oko 26,4 milijuna noćenja, a Istra i Kvarner imaju zajedno 25,6 milijuna noćenja.

Bez obzira na to što bi se trebalo prvenstveno fokusirati na zaradu, a ne na broj noćenja, podaci o noćenju govore kako Dalmacija ima velik potencijal za nastavak rasta. Istra i Kvarner svakako imaju prednost zbog geografske blizine velikom njemačkom, austrijskom i talijanskom tržištu. Istra također dominira u hotelskom smještaju, a ima i manje neiskorištenih nekretnina koje godinama propadaju po Dalmaciji.

Lista TOP 10 destinacija po noćenjima pokazuje kako Dubrovnik očekivano predvodi listu te kako je Split među najboljih 10. No, uglavnom predvode istarske destinacije, a ugurao se i Zagreb.

TOP 10 destinacija po turističkom hotelijerskom prometu pokazuje kako je ljestvica također slična, ali Split i Zadar imaju lošije rezultate nego u ukupnom rezultatu. Što znači da osim Dubrovnika, ostale dalmatinske destinacije nemaju dovoljno hotela:

Slika koja prikazuje TOP 10 destinacija po obiteljskom smještaju zorno prikazuje kako dalmatinske

destinacije uglavnom dominiraju s obiteljskim smještajem. Tako dobro stoje Makarska, Split i Zadar.

 TOP 10 destinacija po noćenju u kamping turizmu također ne predstavljaju pretjerano iznenađenje, jer dominiraju sva dalmatinska mjesta osim Nina. Kamping turizam je posebna boljka Dalmacije.

Zaključno moglo bi se reći kako Dalmaciji nedostaje kampova, ali i hotela. Nedostatak kvalitetnih prometnih veza s talijanskim, njemačkim i austrijskim tržištem se uvelike nadomjestilo sve većom povezanošću zračnim linijama. Problem predstavlja i očajna željeznica prema Dalmaciji i sve veći komunalni pritisak na manja obalna mjesta, ali to je problem koji će se rješavati desetljećima, ako će se uopće i ikad riješiti. Velik potencijal za Dalmaciju predstavlja i nedovoljno iskorištena D. Zagora.

Nestanak velikih tvrtki iz Dalmacije je razlog neuspjeha dalmatinskih sportskih kolektiva!

Uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji pokazuju kako i malobrojne nacije mogu biti izuzetno uspješne u nogometu. Primjer Hrvatske i Urugvaja, koji ima još manje stanovnika od Hrvatske, pokazuje kako za uspjeh reprezentacija ne mora biti potreban kao preduvjet gospodarski uspjeh. Neke od ekonomski najuspješnijih nacija poput Japana, Danske i Njemačke već su ranije ispale, a neke se poput Nizozemske nisu ni plasirale na prvenstvo.

No, kod klupske scene gospodarski faktor je znatno prisutniji. Najjače lige svijeta su po pravilu ekonomski snažne države. Engleska, španjolska i njemačka liga godinama dominiraju u Europi, a tu su uvijek jake i Italija te Francuska. Od drugih država jače nogometne lige imaju Nizozemci, Grci, Rusi, Turci, Ukrajinci itd. Njihov uspjeh uglavnom ovisi o količini ulaganja u nogomet. HNL je unatoč svim problemima koji se nalaze u hrvatskom nogometu izuzetno dobro plasiran na UEFA-in listama najboljih liga Europe.

Ali iz svega se može zaključiti kako je upravo gospodarska snaga bitna za uspjehe u klupskom sportu. Slični primjeri su i košarci te rukometu.

Hrvatska klupska scena je u svim sportovima nekad bila izuzetno snažna, ne samo u nekadašnjim jugoslavenskim relacijama, već i europskim. Hrvatski klubovi su osvajali košarkaške europske titule, rukometne, odbojkaške, vaterpolske, a i u nogometu su godinama igrali ozbiljnu ulogu. Današnji sport se svakako ne može uspoređivati s nekadašnjim uvjetima, pa je jedan od razloga pada uspjeha upravo u novim gospodarskim okolnostima. Državne tvrtke su u bivšoj državi i na početku samostalne Hrvatske davale velike novce klubovima, nije bilo pretjerane transparentnosti, a dugove plaćaju generacije iza njih.

Među hrvatskim klubovima u svim sportovima isticali su se splitski i dalmatinski u globalu. Hajduk je nekad igrao i u četvrtfinalu Lige prvaka, polufinalima tadašnjih Kupova UEFA itd, a o uspjesima Jugoplastike i KK Zadar ne treba posebno ni pričati. Vaterpolski klubovi iz Splita su znali osvajati i europske titule, a malonogometni klub je jednom osvojio treće mjesto u Europi. Situacija u ostatku Dalmacije je također bila slična, Šibenka je također imala uspjeh, kao i RK Metković. Jedini koji su nastavili ostvarivati uspjehe iz prošlosti su vaterpolisti iz dubrovačkog Juga. Zapravo, tu je potrebno i najmanje novca za ulaganje, pa ne treba ni čuditi.

Bez jakih gospodarskih subjekata iz Dalmacije nema ni rezultata

Današnja situacija za splitske i dalmatinske klubove nije najbolja. Naslijedili su uglavnom teret prošlih uprava i nagomilanih dugova, financije će teško biti izdašne kao nekad, pa je posljedica svega toga da Hajduk osigurao određenu financijsku stabilnost, ali dobrim dijelom i na štetu svojih rezultata. RNK Split je pao u niže lige, Zadru i Šibeniku u nogometu ne ide najbolje. Košarka je još u težoj situaciji, dalmatinski klubovi odavno nisu konkurentni za naslov. Slična stvar je i u rukometu. Situacija u vaterpolu je bolja zbog Juga, ali splitski klubovi nisu konkurentni za naslov najmanje dva desetljeća. Čak ni malonogometni klub Tommy iz Splita ne može osvojiti naslov, ali tu je pozitivan primjer makarskog kluba Novo Vrijeme Apfel. Pozitivan primjer su muški i ženski odbojkaši iz Kaštela.

S obzirom na to da su ljudi s ovih prostora većinom talentirani za sport, pravo pitanje je u čemu je razlog svih ovih neuspjeha. Najveći problem je upravo u tome što je nestalo gospodarskih jakih tvrtki s područja Dalmacije koji bi mogli financirati ovdašnje klubove. Kad se pogleda popis najjačih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj vidljivo je da dalmatinske tvrtke snažno zaostaju za ostalim regijama. Od jačih kompanija tu su jedino Tommy i Splitska banka koji najviše i sponzoriraju u klubove. Više ne postoji snažni 'škver', 'Jugoplastika', 'Dalmacijacement' i slični koji su mogli financirati klubove (bez obzira na isplativost). Druge jake tvrtke u Hrvatskoj očito nemaju interes ulaganja u ovo tržište, kao što su nekad znali raditi, a javne tvrtke više nisu u poziciji davati milijune klubovima.

Nedostatak jakih kompanija ne može nadomjestiti ni velik postotak gledatelja na tribinama. Hrvatski klubovi generalno malo zarađuju od sponzora ili televizijskih prava koji su glavni izvor zarade zapadnih klubova. Glavni razlog je slabost ekonomije i malo tržište, pa najozbiljniji izvor zarade ispada prodaja mladih igrača.

Jedina opcija je moguća privatizacija svih klubova, ali i to je malo vjerojatno zbog toga što ozbiljni investitori iz drugih država i neće biti pretjerano zainteresirani u klubove sve dok se ne popravi gospodarska situacija u Hrvatskoj ili im se ne pojača tržište. No i regionalne lige u košarci i rukometu su pokazale kako ni jače lige ipak nisu privukle niti jednog privatnika za ulaganje. Bez gospodarskog jačanja tvrtki u Dalmaciji vjerojatno će manje više svi klubovi tavoriti u situaciji u kojoj se i nalaze, a pitanje gospodarskog jačanja Dalmacije je ipak jedna posebna tema.

Dalmatinske općine opet najnetransparentnije u Hrvatskoj, najveći problem u Dalmatinskoj zagori

Institut za javne financije (IJF) iz godine u godinu analizira proračunsku transparentnost hrvatskih županija, gradova i općina, a u najnovijem se radu prikazuju rezultati analize provedene od početka studenog 2017. do kraja ožujka 2018.

Proračunska transparentnost podrazumijeva uvid u potpune, točne, pravovremene i razumljive informacije o proračunu. Uz transparentno obznanjene proračune, građani mogu vlastitim angažmanom utjecati na efikasnost prikupljanja javnih sredstava i ponude javnih dobara i usluga, na povećanje odgovornosti Vlade i vlasti lokalnih jedinica, pa time i na smanjenje mogućih koruptivnih radnji.

Za potrebe istraživanja, proračunska transparentnost mjeri se brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na službenim mrežnim stranicama hrvatskih lokalnih jedinica, a to su u ovom ciklusu:

 godišnje izvršenje proračuna za 2016.;
 polugodišnje izvršenje proračuna za 2017.;
 prijedlog proračuna za 2018.;
 izglasani proračun za 2018.;
 proračunski vodič za građane za 2018.

Po prosjeku svih lokalnih jedinica na svome području, najtransparentnije su Primorsko-goranska, Koprivničko-križevačka i Karlovačka županija, dok su najmanje transparentne Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska županija.  Kao i kod zadnjeg istraživanja dalmatinske općine spadaju među najmanje transparentne, a općine iz Splitsko-dalmatinske županije su na samom začelju. Postoje i neki pozitivni primjeri poput Općine Dugopolje koja je ostvarila jedan od najvećih napredaka u Hrvatskoj, a blizu su Vela Luka, Dugi Rat te Šolta.

Interaktivna karta Hrvatske:

Izvor: Institut za javne financije

Među lokalnim jedinicama koje u svim dosadašnjim ciklusima nisu objavile baš ni jedan proračunski dokument te samim time spadaju među najgore u Hrvatskoj su i dalmatinske općine Dicmo, Lokvičići, Proložac, Sućuraj i Stankovci, Prgomet i Pojezerje. Od njih dvanaest u cijeloj državi čak ih je pet iz Splitsko dalmatinske županije.

Najmanju ocjenu O ovaj put su dobili navedene općine, ali i Preko, Seget, Milna, Podbablje i Lokvičići.

Ocjenu 1 od dalmatinskih općina dobili su Baška Voda, Bol, Cista Provo, Hrvace, Klis, Marina, Nerežišća, Otok, Runovići, Slivno, Šestanovac. A od gradova tu su Trilj i Vrgorac koji su s tom ocjenom i najgore ocijenjeni gradovi u cijeloj Hrvatskoj.

Nešto bolju ocjenu 2, koja je jedva prolazna, dobili su Bilice, Gradac, Kijevo, Kolan, Mljet, Podstrana, Postira, Smokvica, Sutivan, Škabrnja i Zagvozd. Od gradova s jedva prolaznom ocjenom su i Imotski, Obrovac i Sinj.

Cijeli rad možete vidjeti u newsletteru Instituta za javne financije ili na njihovim stranicama.