Ogromna inflacija, hrpe turista na ulicama, peticije građana, rekordne zarade, gužve na uvijek istim prometnicama...slika je splitskog turizma 2022. godine.
Većina nabrojanih problema s turizmom postojala je i ranije (osim inflacije), no dojma smo kako je ova godina dodatno intenzivirala sve probleme s kojim se suočava splitski i hrvatski turizam u cjelini, ali i otkrila na koji se potpuno pogrešni način govori o turizmu u medijima i dijelu javnosti.
Domaći turizam se u posljednje dvije pandemijske i turbulentne godine pokazao kao poprilično i čudnovato otporna biljka na sve globalne probleme. Godinama se spekuliralo i upozoravalo kako bi turizam, a s tim i ostatak povezanog hrvatskog gospodarstva mogao lako krahirati u slučaju bilo kakve krize ili terorističkog napada, no čini se ipak kako su te tvrdnje bile dobrim dijelom promašene.
Naš model turizma s velikim brojem dolazaka automobilom u Hrvatsku te još većim brojem privatnih apartmana je preživio i puno veću krizu nego koju smo očekivali. Dobar dio zemaljske kugle je bio zaključan posljednje dvije godine, a krajem veljače ove godine je krenuo i razorni rat na rubu Europe, pa se hrvatski turizam u poprilično kratkom roku vratio rekordnim brojkama.
No, ipak čini se kako dobar dio javnosti, a ponajviše dio lokalnih splitskih medija gleda s drugim očima na hrvatski turizam. Tako su se ove godine doslovno svaki dan u pojedinim medijima objavljivali senzacionalistički i pomalo 'hejterski' napisi protiv turista koji se ponašaju slobodnije nego inače. Slični problemi s dijelom mladih turista su postojali i ranijih godina, no dojma smo kako se ni približno nije pisalo.
Bilo je jasno kako će povećan broj mladih turista, elektronski festivali, jeftine avionske linije dovesti do toga da se Split pretvori u istočnoeuropsku verziju Ibize, no problem je i u tome što gradske i državne vlasti, te pojedine institucije poput MUP-a ignoriraju što se događa, a sav se bijes javnosti preko medija pokušava kanalizirati na sve turiste.
Velika većina turista u Hrvatskoj, a i u Splitu poštuje zakone i ponaša se poprilično uredno, a za onaj manji dio koji radi probleme isključivo bi trebale biti nadležni komunalni redari i policija, a nitko doslovno od medija ne proziva upravo nadležne za reakciju, nego se problem adresira na turizam kao gospodarski sektor ili na strance koji su došli ostaviti novac na našoj obali.
Jasno je da se Split, a i cijela Hrvatska još moraju jasnije isprofilirati kao turistička destinacija cjelogodišnjeg i kvalitetnijeg turizma, no sve dok to ne naprave naivno je očekivati kako će izbjeći ovakav tip turizma koji dijelom ide i na štetu lokalnog stanovništva i kvalitete života.
Drugi veliki problem je u prevelikoj ovisnosti hrvatskog gospodarstva o turizmu i te kritike definitivno stoje, no problem je opet u državnoj politici koja nema isti porezni tretman prema iznajmljivačima i vlasnicima nekretnina u odnosu na porezno opterećenje rada svih zaposlenika u gospodarstvu. Jasno je kako će se građani baviti prvenstveno onim poslovima koji su isplativiji na kraći ili srednji rok, no na državi je kako pokuša smanjiti porezno opterećenje i druge regulacije za ostale gospodarske sektore kako bi i oni bili isplativiji za investiranje.
Isto tako treba naglasiti i kako zarada od turizma dobrom dijelu građana predstavlja dodatnih prihod i 'pokrpa' im osobne financije, što je posebno važno gledajući u obzir jako niske prosječne plaće u privatnom sektoru u Dalmaciji, a i imajući posebno u obzir da nam dolazi 'pred vrata' i potencijalno teška jesen u gospodarskom smislu.
Na kraju se može zaključiti kako samo izbalansirana politika koja će u obzir uzimati i interese turista, lokalnog stanovništva, iznajmljivača i ostalih moći riješiti nagomilane probleme, od kojih se neki tek očekuju u budućnosti.
